Volio bih da se neki retro ženski satovi vrate na tržište. Bila bi to dobra ideja. Ja bih otišao na Google da potražim informacije gdje ih mogu pogledati i kupiti. Također i mlađi ljudi na taj način pretražuju informacije. Sjećam se da sam imao i neke kataloge od Darwila ali ne mogu više da se sjetim gdje mi je to.
Ali trebali bi biti muški i ženski satovi koji imaju kvarcne i mehaničke mehanizme. Sjetio sam se da sam viđao Darwil kvarcne satove prije nekih 15-tak godina. Vratilo bi postojanost ljudima. Čovjek kad dođe da kupi sat, on hoće da kupi pravu firmu, postojano ime sata. Ljudi bi se malo i informirali o Darwil satovima, pa se i educirali preko nas urara u samim radnjama, da im vratimo to sjećanje na firmu Darwil.
Ako se pitate kome bi se ti muški i ženski satovi prodavali, mislim da bi svi bili u ciljnoj grupi, u zavisnosti od toga kako osmisle Darwil. Onaj tko osmisli dizajn sata, kreira i to kome će biti namijenjen sat. Treba ciljati na ljude koji se sjećaju Darwila, starosti od 37 godina pa naviše. Ali ne treba zanemariti ni mlađe ljude, 18-19 godina. Treba da mu se plasira sat tako upakiran da je približen njegovom shvaćanju sata.
Svaki stari urar želi da priča mlađim ljudima o satu poput Darwila, njegovu povijest. Sam sat njemu ne bi ništa značio, ali ako mu se približi cijela priča o Darwilu, to mijenja stav potrošača. Ti stari muški i ženski satovi su imali svoju posebnu priču. Prolazila bi reklama koja cilja na emociju, u smislu stara kvaliteta u novom izdanju, ili nosite sat kakav je nosio vaš djed. Tada bi se našla neka poveznica prema mlađim generacijama da im se približi pojam kvalitete na najbolji mogući način, jer današnji muški i ženski satovi nisu ni sjena onima kakvi su nekada bili.